| Sažetak | Sistemski eritemski lupus (SLE) kronična je sistemska, upalna, nezarazna bolest nepoznate etiologije koja zahvaća različite organske sustave s posljedičnom velikim varijacijama u kliničkoj prezentaciji. Tijek bolesti je karakteriziran fazama egzacerbacija i remisija. Ciklofosfamid, alkilirajući, citotoksični lijek u liječenju bolesnika sa SLE-om primjenjuje se u teškim egzacerbacijama bolesti s potencijalnim oštećenjem organa, najčešće u liječenju lupusnog nefritisa (LN). Cilj ove studije bio je opisati epidemiološke karakteristike bolesnika oboljelih od SLE-a liječenih ciklofosfamidom, način primjene ciklofosfamida i podatke vezane uz pojavu zloćudnih novotvorina (zbog malignog potencija ciklofosfamida) te dobivene podatke usporediti s dostupnom literaturom. U ovoj deskriptivno-epidemiološkoj retrospektivnoj studiji iz baze podataka oboljelih od SLE-a Zavoda za kliničku
imunologiju i reumatologiju Klinike za unutrašnje bolesti Medicinskog fakulteta u Zagrebu i KBC-a Zagreb izdvojeno je 128 bolesnika liječenih ciklofosfamidom čija je sva dostupna medicinska dokumentacija pregledana (ambulantni kartoni, povijesti bolesti i podatci iz bolničkog informatičkog sustava). Zatim je izdvojena konačna skupina od 109 bolesnika liječenih ciklofosfamidom zbog LN-a. Uz epidemiološka obilježja bolesnika, tipove LN-a, podatke o primjeni ciklofosfamida, analizirani su
podatci vezani za zloćudne novotvorine te je skupina podijeljena u podskupinu s dijagnozom zloćudne novotvorine nakon primjene ciklofosfamida koja je brojila 10 bolesnika te podskupinu bez navedene dijagnoze koja je brojila 99 bolesnika. Omjer žena i muškaraca (3,54:1), prosječna dob pri postavljanju dijagnoze SLE-a (29,44±13,80 god.), dob pri prvoj primjeni ciklofosfamida (32,92±13,96 god.) te vrijeme proteklo između dijagnoze SLE-a i primjene ciklofosfamida (49,47 % u istoj godini)
slični su podatcima podudarajućih europskih studija. Očekivano je najzastupljeniji patohistološki tip LN-a bio tip IV s 67,57 % dijagnoza po WHO klasifikaciji i 73,91 % po ISN/RPS klasifikaciji, a udjeli pojedinih PHD-a podudaraju se s podatcima europskih istraživanja. Od ukupno 12 dijagnosticiranih zloćudnih novotvorina u skupini, 5/12 (41,67 %) bile su novotvorine koje su prema literaturi učestalije u oboljelih od SLE-a u odnosu na opću populaciju, te 4/12 (33,33 %) novotvorine koje se povezuju s
malignim djelovanjem ciklofosfamida. Prosječna kumulativna doza ciklofosfamida u skupini koja je razvila neku od zloćudnih bolesti (10,54±4,20 g) nije bila znatno veća od kumulativne doze u podskupini bolesnika koji nisu oboljeli od maligne bolesti (8,45±5 g), a 80 % bolesnika u podskupini s novotvorinom primilo je više od 6 g, naspram 66,7 % u podskupini bez novotvorine. Iako se epidemiološke karakteristike i podatci o zloćudnim novotvorinama slažu sa sličnim studijama i podatcima o povećanom riziku od određenih malignoma u oboljelih od SLE-a i malignomima povezanih s ciklofosfamidom, za jasnije zaključke o ovoj skupini bolesnika u Republici Hrvatskoj potrebna je studija s podatcima i iz drugih velikih reumatoloških centara u Republici Hrvatskoj. |
| Sažetak (engleski) | Systemic lupus erythematosus (SLE) is chronic, systemic, inflammatory, uninfectious disease of unknown etiology that affects various organ systems leading to diverse signs and symptoms. It is characterized by relapses and remissions. Cyclophosphamide, alkylating, cytotoxic agent is used to treat organ threatening SLE flares, most commonly lupus nephritis. The goal of this study was to analyze epidemiologic characteristics of SLE patients treated with cyclophosphamide, cyclophosphamide administration, malignant neoplasms data (because of cyclophospmaide’s
malignant potential) and to compare collected data to available literature. In this descriptive-epidemiologic retrospective study 128 patients treated with cyclophosphamide were selected from SLE database of Clinical immunology and rheumatology department of University Hospital Centre Zagreb. After medical history of these patients was examined, final group of 109 patients treated with cyclophpsphamide because of lupus nephritis was selected. Epidemiologic characteristics, lupus nephritis classes, cyclophosphamide administration and malignant neoplasms related data were
analyzed and group was divided in subgroup diagnosed with malignancy after cyclophosphamide administration consisting of 10 patients and subgroup of 99 patients without malignancy diagnosis. Female to male ratio (3.54:1), average age at SLE diagnosis (29.44±13.80 years), average age at first cyclophosphamide administration (32.92±13.96 god.) and time passed between SLE diagnosis and cyclophosphamide administration (in 49.47 % in the same year) were similar to matching literature. As expected most common lupus nephritis class was class IV with 67.57 % diagnosed by WHO
classification and 73.91 % by ISN/RPS classification. Percentages of all classes were similar to data found in literature. Twelve malignancies and one premalignant lesion (CIN I) were diagnosed. Five (41.67 %) of those 12 (non-Hodgkin lymphoma, lung cancer and three CIN III cases) coincide with malignancies shown to be more common in SLE patients than in general population and four (33.33 %) were malignancies linked with cyclophosphamide (bladder carcinoma and three nonmelanoma skin cancers). Average cyclophosphamide cumulative dose in subgroup with malignancies (10.54±4.20 g) wasn’t very different from subgroup with no malignancies (8.45±5 g). In subgroup with malignancy 80 % of patients were administered more than 6 g versus 66.7 % in subgroup without malignancy. Epidemiologic characteristics and malignancy related data were similar to matching studies and coincide with data about higher risk of certain malignancies in SLE patients and data about malignancies following cyclophosphamide administration. However, to make stronger conclusions
about this population in Croatia, study including data from other large rheumatology centers in Croatia with use of inferential statistics is needed. |
