| Sažetak | Ciljevi: Primarni cilj ovog istraživanja je bio istražiti provedivost programa vježbanja joge u
trajanju od 12 tjedana u oboljelih od RA i istražiti njegov učinak na kvalitetu života i
promjenu ekspresije seta od 5 proupalnih gena. Sekundarni ciljevi su uključivali niz kliničkih
i bioloških ishoda. -----
Metode: Istraživanje je provedeno u razdoblju od 2018. do 2020. godine na Zavodu za
kliničku imunologiju, alergologiju i reumatologiju, Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.
Uključeno je 57 ispitanika u dobi 18 - 75 godina sa srednjom i niskom aktivnosti bolesti i bez
značajnijih recentnih promjena u farmakoterapiji. Ispitanici su randomizirani u skupinu joge i
kontrolnu skupinu. Satovi joge su održavani 2 x tjedno (90 minuta) i sastojali su se od fizičkih
vježbi (asana), vježbi disanja (pranajama), opuštanja i meditacije samoanalize prema sustavu
„Joga u svakodnevnom životu“. Kontrolna skupina je imala satove zdravstvene edukacije 1 x
tjedno (90 minuta) o temama vezanim uz artritis i kontrolu bolesti nakon čega bi uslijedila
grupna diskusija o temi. Samoprocjenjujući upitnici su uključivali upitnik kvalitete života
povezane sa zdravljem (SF-36), upitnik bolničke anksioznosti i depresivnosti (HADS),
upitnik za procjenu umora (FACIT-F), upitnik utjecaja RA (RAID), ljestvicu doživljenog
stresa (PSS) i VAS boli. Aktivnost bolesti je procijenjena DAS28CRP skorom. qRT-PCR je
korišten za analizu ekspresije IL-1β, IL-6, TNFα, NFκB1 i RELA gena. hsCRP je određen u
laboratoriju standardnom metodologijom. Ishodi su procijenjeni u 3 vremenska trenutka: na
početku, nakon provedene intervencije (12 tjedana) i u praćenju (nakon 24 tjedna).
Genomska analiza je rađena samo na početku i nakon intervencije. GEE statistički model
linearne regresije je prilagođen za početne vrijednosti svih ishoda. -----
Rezultati: U istraživanju nismo utvrdili statistički značajnu razliku između skupine joge i
kontrolne skupine u primarnom kliničkom (SF-36) i biološkim ishodu (ekspresija proupalnih
gena) nakon provedene intervencije ni u razdoblju praćenja, no primijetili smo značajno
poboljšanje u SF-36 Vitalnost i Mentalno zdravlje u skupini joge što nije zabilježeno u
kontrolnoj skupini. U 12 tjednu statistički značajna prilagođena srednja vrijednost razlike
između skupina u korist joge je iznosila za FACIT-F (5,08 CI 1,29 do 8,86; p = 0,009), za
HADS-depresiju (-1,37 CI -2,38 do -0,36; p = 0,008), a u 24 tjednu za HADS-anksioznost (-
1,79 CI-3,34 do -0,23; p = 0,025) i FACIT-F (5,43 CI 1,33 do 9,54, p = 0,01). Nismo
zamijetili statistički značajnu razliku u drugim sekundarnim ishodima. Istraživanje je bilo
provedivo što smo potvrdili visokom razinom retencije ispitanika od 80,7% i adherencije
protokolu joge 87,5% odnosno kontrolne skupine 82,7%. Stopa novačenja u studiju je iznosila
16%. Nije zabilježeno pogoršanje bolesti ni boli u skupini joge. Nismo zabilježili ozbiljne
neželjene događaje tijekom intervencije. -----
Zaključak: Program „Joge u svakodnevnom životu“ nije doveo do poboljšanja kvalitete života
mjerene SF-36 upitnikom ni promjena u ekspresiji seta proupalnih gena u ispitanika oboljelih
od RA. Program joge je doveo do značajnog smanjenja umora te poboljšanja raspoloženja kod
ispitanika što se održalo i u razdoblju praćenja nakon 24 tjedna. Program je bio provediv i
siguran za bolesnike i nije doveo do pogoršanja aktivnosti bolesti ni boli. Vježbanje joge po
sustavu „Joga u svakodnevnom životu“ mogao bi biti dio komplementaran standardnom
liječenju do cilja u RA. |
| Sažetak (engleski) | Objectives: The primary objective of this study was to explore feasibility and impact of a 12-
week yoga intervention on SF-36 HQOL and change of expression in a chosen set of 5
proinflammatory genes. Secondary outcomes included a set of clinical and biological
outcomes. -----
Methods: The research was conducted from 2018 – 2020 at the Department of Clinical
Immunology, Allergology and Rheumatology, University Hospital Dubrava, Zagreb.
57 RA patients, 18-75 years, DAS28CRP < 5.1 with no recent major medication changes
were randomly assigned to yoga or education control. Yoga classes were held 2xweekly/ 90
minutes and consisted of physical exercises (asanas), breathing exercises (pranayama),
relaxation and self-enquiry meditation based on “Yoga in daily life system”. Arthritiseducation
classes were conducted 1xweekly/ 90 minutes and consisted of lectures on arthritisrelated
topics followed by group discussion. Self-administered questionnaires were used to
assess quality of life (SF-36), depressive symptoms and anxiety (HADS), fatigue (FACIT-F),
RA impact of the disease (RAID), perceived stress (PSS), and pain (VAS). Disease activity
was assessed by DAS28CRP score. qRT-PCR was used for analysis of expression of IL-1β,
IL-6, TNFα, NFκB1 and RELA gene. hsCRP was assessed by standard methodology.
Assessments were performed at baseline, 12 (post-intervention) and 24 weeks (follow-up).
Genomic analysis was performed at baseline and post-intervention. GEE linear regression
analysis was adjusted for baseline scores. -----
Results: No significant between-group differences were found for SF-36 (all p>0,05) and
gene-expression changes (all p > 0.05) at both time points. There was a significant
improvement within yoga group in SF-36 Vitality and Mental Health at 12 weeks not
observed in the control. At 12 weeks the adjusted mean difference between groups favored
yoga for FACIT-fatigue (5.08 CI 1,29 to 8.86; p = 0,009) and HADS-depression (-1.37 CI -
2.38 to -0.36; p = 0.008) and at 24 weeks for HADS-anxiety (-1.79 CI-3.34 to -0.23; p =
0.025), while the impact on fatigue was sustained (5.43 CI 1.33 to 9.54, p = 0.01). No
significant changes in other secondary outcomes were observed. Feasibility outcomes
included recruitment rate 16%, retention 80.7%, and adherence to yoga 87.5 vs 82.7% for
control. No worsening in disease activity or pain was observed within yoga group. No serious
adverse events were recorded. -----
Conclusion: “Yoga in Daily Life” program was not associated with change in health-related
quality of life of RA patients nor expression change in a set of 5 proinflammatory genes.
Significant improvements in fatigue and mood were observed at both postintervention and
follow-up. This yoga program was found feasible and safe for patients and may complement
standard RA treat-to-target strategy. |
