Naslov Razvoj funkcionalnog vida kod djece s perinatalnim oštećenjem mozga Autor Sonja Alimović Mentor Vlatka Mejaški Bošnjak (mentor)Član povjerenstva nije dostupno (član povjerenstva) Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2013-09-02, Hrvatska Znanstveno / umjetničko BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 61 - Medicina Sažetak Razvoj vidnih funkcija rezultat je razvoja kortikalnih veza. Iz različitih istraživanja poznato je da rana stimulacija utječe na razvoj tih veza i pospješuje razvoj funkcije. Međutim, malo je podataka o postojanju kritičnog perioda za habilitaciju vidnih funkcija, naročito u djece s perinatalnim ozljedama mozga.
Hipoteza našeg istraživanja bila je da je kritični period za povoljan utjecaj habilitacijskih metoda vidnih stimulacija na razvoj i poboljšanje vidnih funkcija i funkcionalnog vida u djece s perinatalnim ozljedama mozga unutar prve godine života.
Hipotezu smo testirali usporedbom uspješnosti (re)habilitacije vidnih stimulacija na razvoj i poboljšanje vidnih funkcija i funkcionalnog vida u djece koja su u (re)habilitaciju uključena unutar prve godine života i djece koja su uključena tijekom druge i treće godine života.
Cilj nam je, također, bio usporediti razlike u razvoju vidnih funkcija i funkcionalnog vida u odnosu na vrstu i stupanj perinatalnog oštećenje, kao i ustanoviti koje je perinatalno oštećenje mozga najčešći uzrok slabijeg korištenja vida.
Rezultati su pokazali da djeca s perinatalnim ozljedama mozga, koja su započela sa programom vidnih stimulacija unutar prve godine života, a naročito ona koja su započela unutar prvih šest mjeseci života postižu bolje rezultate u napretku vizualnog funkcioniranja od djece koja su program započela unutar druge i treće godine života.
Najveći napredak postižu na uspostavljanju fovealne točke fiksacije, pokretima praćenja, konvergenciji, kontrastnoj osjetljivosti, vidnoj pažnji i koordinaciji oko ruka.
Prema tome za optimalan razvoj ovih funkcija pravovremeno započinjanje tretmana vidne stimulacije je presudan faktor.
Prema podacima iz našeg istraživanja djeca s perinatalnim oštećenjem mozga najviše problema imaju u okulomotoričkim funkcijama (fiksacija, praćenje) i vidnoj pažnji, vizualnoj komunikaciji i koordinaciji oko ruka, no sve vidne funkcije su se poboljšale tijekom provođenja programa vidnih stimulacija.
Preferencijalna oštrina vida je funkcija koja se najslabije razvijala tijekom provođenja programa vidnih stimulacija u sve djece uključene u istraživanje.
Rezultati su pokazali i da djeca s dijagnozom periventrikularne leukomalacije imaju više problema u svim vidnim funkcijama i pokazateljima vidnog funkcioniranja, nego djeca s hipoksično ishemičnim oštećenjima i intravetrikularnim krvarenjima. Ovi problemi su više izraženi i prilikom prve i prilikom druge procjene, a vrsta perinatalne ozljede mozga ne utječe značajno na ishod tretmana vidnih stimulacija.
Također, djeca s opsežnijim perinatalnim ozljedama mozga unutar iste dijagnoze imaju većih problema u vizualnom funkcioniranju, od djece s manjim stupnjevima ozljede.
Sažetak (engleski) Development of visual functions is a result of cortical circuits development. From different researches it is known that early stimulation affects those cortical circuits development and encourage development of the function. Nevertheless there are no data about critical period for visual function habilitation, esspecially in children with perinatal brain damage.
Our hipotesis was that the critical period for stimulating visual functions and functional vision in children with perinatal brain damage is within the first year of life.
We tested this hipotesis by comparison of visual function and functional vision improvement during visual stimulation program between children who were included in (re)habilitation within the first and the children included within the second and the third year of life.
Our aim was, also, to compare differences in vision function and functional vision development in relation to the type and degree of perinatal brain damage. And to define which perinatal brain damage type is the most common cause of impaired vision.
Results have shown that children with perinatal brain damage who were included in visual stimulation program within the first year of life, and esspecially those who were included within the first six moths of life, tend to achieve better improvement in visual functioning in comparison to children who were included in the program within the second and the third year of life.
The children had the best improvement in fixation point, pursuit eye movements, eye convergence, contrast sensitivity, visual attention and eye-hand coordination.
Hence, for the optimal development of these functions timely intervention is a crucial factor.
According to our data, the most problems in visual functioning children with perinatal brain damage have in oculomotor functions (fixation, tracking) and visual attention, visual communication and eye hand coordination, alhough, all visual functions improve during the visual stimulation program.
Preferential visual acuity is a function that is the least developed during the visual stimulation program in all children included in the study.
Results have, also, showed that children with periventricular leucomalacia have more problems in all the visual functions and visual functioning indicators than children with hypoxic ischemic encelophaty and intraventricular hemorrhage. These differences in visual functioning problems between children in relation to type of perinatal brain damage are noticed on both assessmetns. Nevertheless, the type of perinatal brain damage does not significantly affect the outcome of visual stimulation program.
Ključne riječi
medicina
Ključne riječi (engleski)
medicine
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:105:690749 Studijski program Naziv: Biomedicina i zdravstvo Vrsta resursa Tekst Opseg 128 str. Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2023-05-05 07:12:24
