| Sažetak | Čini se da promjena stromalnog mikrookoliša igra ključnu ulogu u rastu i širenju
tumora, a peritumoralne pukotine koje se nalaze u nekim duktalnim invazivnim
karcinomima dojke mogle bi predstavljati morfološki odraz tog promijenjenog odnosa
tumora i strome. Peritumoralne pukotine, uočene u duktalnom invazivnom karcinomu
dojke, tradicionalno su shvaćene kao artefakti nastali prilikom fiksacije i laboratorijske
obrade tkiva, a novija istraživanja karcinoma dojke povezuju ih s invazijom tumora u
prelimfatičke prostore.
Hipoteza ovog istraživanja je da peritumoralne pukotine u invazivnom karcinomu
dojke nastaju kao posljedica promjena u stromi tumora i da ne predstavljaju artefakte koji
nastaju kao posljedica fiksacije, odnosno da nisu znak invazije tumora u prelimfatičke
prostore. Stoga su postavljeni ciljevi da se u duktalnom invazivnom karcinomu dojke:
- odredi prisutnost i zastupljenost fibroblasta i miofibroblasta u stromi,
- odredi prisutnost limfokapilarnih prostora te kvantificira gustoća limfnih žila,
- usporedi povezanost pojave miofibroblasta s pojavom peritumoralnih pukotina,
- usporedi povezanost gustoće limfnih prostora s pojavom peritumoralnih pukotina i
- utvrdi limfokapilarna invazija u invazivnom duktalnom karcinomu dojke te odredi da li
postoji povezanost između limfokapilarne invazije i pojave peritumoralnih pukotina.
U istraživanju je analizirano 100 slučajeva invazivnog duktalnog karcinoma dojke
(NOS) u žena, prosječne starosti 63,03 godine, od čega je 41% bilo bez, a 59% s
metastazama u limfne čvorove aksile. Materijal je obrađen standardnom histološkom
metodom, a dodatno je u tkivu imunohistokemijski analizirana izraženost CD34,
vimentina, SMA i D2-40.
Statističkom analizom rezultata ustanovljeno je da stroma invazivnog duktalnog
karcinoma dojke ne sadrži CD34+ fibroblaste, već različitu količinu SMA+ stromalnih
stanica, odnosno miofibroblasta. Limfne žile su unutar tumora nađene u 56% karcinoma
dojke, a peritumoralno u 100% slučajeva, pri čemu je peritumoralno nađeno statistički
značajno više limfnih žila nego intratumoralno. Peritumoralne pukotine su nađene u 92%
analiziranih slučajeva karcinoma dojke, a u normalnom okolnom tkivu dojke i oko žarišta
duktalnog in situ karcinoma, nisu uočene niti u jednom slučaju. Proširenost peritumoralnih
pukotina kretala se od 5% do 100%, a usporedbom apsolutnog postotka peritumoralnih
pukotina s kliničkim, histološkim i imunohistokemijskim parametrima nađena je njihova
značajna povezanost s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT
stadijem bolesti te s prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom
pozitivnih limfnih čvorova. ROC analizom je, uz osjetljivost od 73% i specifičnost od
63%, utvrđena granična vrijednost izraženosti peritumoralnih pukotina od 30%, a bolesnice
s karcinomima dojke koji pokazuju opsežne peritumoralne pukotina statistički su značajno
češće imale veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne
limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Gustoća malih limfnih žila unutar
tumora i peritumoralno nije pokazala statistički značajnu povezanost s apsolutnim
postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s
obzirom na graničnu vrijednost od 30%. Peritumoralna LVI je nađena dva puta češće, a
intratumoralna LVI skoro 5 puta češće u pacijentica s metastazama u limfne čvorove nego
u pacijentica bez metastaza, što je statistički značajno različito. Ni peritumoralna, niti
intratumoralna LVI nisu pokazale statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom
peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s obzirom na
graničnu vrijednost od 30%.
Dobiveni rezultati potvrđuju da se u stromi duktalnog invazivnog karcinoma dojke
zbivaju promjene po čemu se ona razlikuje od strome normalnog tkiva dojke.
Peritumoralne pukotine nađene su samo unutar invazivnog dijela karcinoma, što ukazuje
da nisu artefakti nastali kao posljedica postupka fiksacije tkiva te da ih se može smatrati
pomoćnim dijagnostičkim svojstvom u razlikovanju duktalnih invazivnih karcinoma i
benignih promjena. Obzirom da nije dokazana povezanost između izraženosti
peritumoralnih pukotina i gustoće malih limfnih žila te limfovaskularne invazije, one
vjerojatno ne predstavljaju znak invazije tumora u prelimfatičke prostore. Jača izraženost
peritumoralnih pukotina povezana je s veličinom tumora i prisutnosti metastaza u
aksilarnim limfnim čvorovima što upućuje da takvi tumori imaju agresivniji fenotip, stoga
bi nalaz opsežnih peritumoralnih pukotina mogao izdvojiti pacijentice koje bi klinički
mogle imati agresivniji tijek, naročito one bez aksilarnih metastaza. Stroma karcinoma uz
to sadrži SMA+ miofibroblaste čija je količina značajno povezana s izraženošću
peritumoralnih pukotina što navodi na zaključak da bi upravo oni mogli pridonijeti
nastanku tog morfološkog svojstva. Miofibroblasti koji luče različite čimbenike rasta i
citokine, vjerojatno potpomažu rast i širenje tumora pa bi se farmakološki pristup koji bi
ciljano zaustavljao njihovo stvaranje i djelovanje, mogao u budućnosti pokazati kao
korisna antitumorska terapijska strategija. |
| Sažetak (engleski) | The hypothesis was that peritumoral clefts, which are traditionally considered as
artifacts in ductal invasive breast cancer, reflect stromal changes. The aims were to
determine: presence and extension of stromal fibroblasts and myofibroblasts in invasive
ductal breast cancer, presence of lymphovascular spaces and quantification of their density,
the correlation of stromal myofibroblasts and peritumoral clefts, the correlation of lymph
vessel density and peritumoral clefts, lymphovascular invasion and the relation between
lymphovascular invasion and peritumoral clefts. One hunderd invasive ductal breast
carcinomas (NOS) were analyzed (59% with axillary lymph nodes metastases). The tumor
tissue was routinely processed and stained, and analyzed immunohistochemically for
CD34, vimentin, SMA and D2-40. The stroma of ductal invasive breast cancer did not
contain CD34+ fibroblasts but various quantities of SMA+ myofibroblasts. Peritumoral
lymphatic vessels were found in 100%, and intratumoral vessels in 56% of tumors.
Peritumoral clefts were found in 92% of invasive carcinomatous tissue and were absent
around normal ducts and acini and in situ ductal component. The extent of peritumoral
clefts ranged from 5 to 100% and correlated highly with the quantity of SMA+ stromal
myofibroblasts, increased tumor size and pT stage, the presence of lymph node metastasis
and the rate of positive lymph nodes. According to the statistically determined cut-off
value, the cases with the extensive peritumoral clefts showed higher quantity of SMA+
myofibroblasts, higher frequency of lymph node metastases and higher rate of positive
lymph nodes, but no correlation between intratumoral and peritumoral lymphatic vessel
density and the extension of peritumoral clefts. This study confirms that the peritumoral
clefts can be considered an additional diagnostic feature in differential diagnosis of
invasive ductal carcinoma, and that they most probably do not represent a sign of tumor
invasion in prelymphatic spaces. The higher extension of peritumoral clefts was
significantly associated with more aggressive tumor phenotype. The stroma of invasive
ductal carcinoma contains SMA+ myofibroblasts suggesting that they are involved in the
development of peritumoral clefts, probably by secretion of various mediators. |
