| Sažetak | Razlikovanje neinvazivnog od invazivnog papilarnog urotelnog karcinoma mokraćnog
mjehura temelji se na brojnim kriterijima i ponekad je vrlo teško, osobito zbog nemogućnosti
pravilne orijentacije materijala i čestih termičkih oštećenja. Peritumorske pukotine
predstavljaju procjepe između tumorskih nakupina i okolne strome, a češće se uočavaju u
malignim tumorima. Dugo su smatrane artefaktom, a novija istraživanja navode da je njihov
nastanak odraz promijenjenih odnosa u ekstracelularnom matriksu, kao što je povećanje
izraženosti proteina koji dovode do njegove degradacije. Dosadašnja istraživanja nisu
proučavala peritumorske pukotine u karcinomu mokraćnog mjehura kao posljedicu
promijenjenih odnosa u ekstracelularnom matriksu, niti ih razmatrala kao potencijalni
pomoćni dijagnostički kriterij.
Hipoteza ovog istraživanja je da su peritumorske pukotine, kao matriksna
metaloproteinaza 2, jače izraženi u invazivnim (pT1) nego u neinvazivnim (pTa) urotelnim
papilarnim karcinomima mokraćnog mjehura.
U istraživanju je korišten arhivski materijal Kliničkog zavoda za patologiju „Ljudevit
Jurak“, Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“, dobiven nakon transuretralne
resekcije tumora i patohistološki potvrđene dijagnoze neinvazivnog (Ta) ili invazivnog (T1)
urotelnog papilarnog karcinoma. Analizirano je ukupno 100 uzastopnih uzoraka papilarnih
urotelnih karcinoma, od čega 50 neinvazivnih (Ta) i 50 invazivnih (T1). Materijal je obrađen
standardnom histološkom metodom te je na HE rezovima određena nazočnost i opseg
peritumorskih pukotina. Dodatni rezovi tkiva analizirani su imunohistokemijski koristeći
monoklonska protutijela na kolagen IV, matriksnu metaloproteinazu 2 i interleukin 8. Bojenje
na kolagen IV je izraženo kao pozitivno ili negativno, a njime smo potvrdili ili isključili
invazivnost gnijezda u lamini propriji te limfovaskularnu invaziju. Reakcija na matriksnu
metaloproteinazu 2 i interleukin 8 očitavana je unutar tumorskih stanica i izražena je kao
imunohistokemijski indeks bojenja, koji je dobiven umnoškom intenziteta bojenja i postotka
pozitivnih stanica.
Istraživanjem je utvrđeno da se peritumorske pukotine statistički značajno češće
pojavljuju u urotelnim papilarnim karcinomima pT1 stadija, nego onih pTa stadija (χ
2-test,
p<0,001). Također, nađena je statistički značajna pozitivna korelacija između opsega pukotina
i gradusa tumora (Spearmanov koeficijent korelacije; WHO 1973., rho=0,394, P<0,001,
odnosno WHO 2004, rho=0,385, P<0,001), što znači da su veće pukotine značajno povezane s
višim gradusom tumora. Statistički značajna negativna korelacija je utvrđena između MMP-2
indeksa bojenja i histološkog gradusa tumora (P<0,001), ali samo prema WHO klasifikaciji iz
1973. god., dok korelacije nema u odnosu na WHO klasifikaciju iz 2004. god. (P=0,660), u
kojoj je trostruki sustav gradacije zamijenjen dvostrukim. Ovime je pokazano da je izraženost
MMP-2 to veća što je gradus tumora manji. Osim toga, nađena je statistički značajna, ali slaba
povezanost u izraženosti MMP-2 u odnosu na izraženost IL-8 (χ
2-test, p=0,015). Nije nađena
statistički značajna povezanost između prisutnosti peritumorskih pukotina ili izraženosti
matriksne metaloproteinaze 2 i pojave recidiva odnosno progresije tumora.
Dobiveni rezultati pokazuju da se peritumorske pukotine značajno češće pojavljuju u
invazivnim nego u neinvazivnim urotelnim papilarnim karcinomima te da je opseg pukotina
veći u tumorima višeg gradusa. Obzirom na kompleksnu pregradnju ekstracelularnog matriksa
tijekom rasta i progresije tumora te činjenice da su gnijezda s peritumorskim pukotinama
invazivnog tipa, može se pretpostaviti da pukotine također nastaju uslijed promjena unutar
strome. Međutim, obzirom da izraženosti matriksne metaloproteinaze 2 i interleukina 8 nisu
bile značajno različite između neinvazivnih i invazivnih karcinoma, kao niti karcinoma s ili
bez peritumorskih pukotina, čini se da ovi markeri nemaju izravan ili samostalan utjecaj na
nastanak pukotina. |
| Sažetak (engleski) | Differentiation of noninvasive from invasive papillary urothelial carcinoma can often
be challenging due to inability of proper orientation and thermal damage of transurethrally
obtained material. Peritumoral retractions, representing empty spaces that completely or
partially encircle tumor nests isolating them from the surrounding stroma, were considered a
fixation artifact for a long time. However, recent studies suggest they result from altered
expression profiles of extracellular matrix proteins. The hypothesis of this study was that
peritumoral retractions are more pronounced and matrix metalloproteinase 2 is overexpressed
in pT1 compared to pTa papillary urothelial carcinoma. The study was performed on archival
material comprising 100 consecutive cases of papillary urothelial carcinomas, 50 noninvase
(pTa) and 50 invasive (pT1), obtained after transurethral resection. The presence and extent of
peritumoral retractions was analyzed on HE slides and additional tissue slides were analyzed
immunohistochemically using primary monoclonal antibodies against collagen IV, MMP-2
and IL-8. The collagen IV staining was expressed as positive/negative while MMP-2 and IL-8
staining was evaluated semiquantitatively by multiplying the percentage of positive cells and
staining intensity. Peritumoral retractions were found statistically more often in pT1 than pTa
carcinomas (χ
2-test, p<0,001) and showed significant correlation with the tumor grade
according to both WHO 1973 and 2004 classifications (Spearman correlation coefficient,
rho=0,394, P<0,001 and rho=0,385, P<0,001). Significant negative correlation was found
between MMP-2 expression and the tumor grade (rho=-0,241, P<0,001), but only according
to the three-tier 1973 WHO classification. Also, a statistically significant but weak correlation
was found between MMP-2 and IL-8 expressions (χ
2-test, p=0,015). Statistically significant
correlation was not found between the presence of peritumoral retractions or MMP-2
expression and tumor recurrence and progression. The results show a possible link between
the presence of peritumoral retractions and stromal changes in bladder cancer, but the
analyzed markers do not seem to have a direct or independant influence on their formation. |
