Usporedba različitih oblika konzervativnog liječenja prijeloma torakolumbalnog prijelaza kralježnice u odnosu na intenzitet i obrasce širenja boli

disertacija

• Naslov (engleski): Comparison of different conservative treatment options of spinal thoracolumbar junction fractures regarding pain intensity and pain distribution patterns
• Autor: Tihomir Banić
• Mentor: Gojko Buljat (mentor)
• Član povjerenstva: nije dostupno (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-11-28, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 61 - Medicina

Sažetak

UVOD. Stabilni kompresijski prijelomi torakolumbalnog prijelaza kralježnice česte su ozljede,
no u medicinskoj literaturi ne postoji dovoljno istraživanja koja uspoređuju ishod različitih
podskupina ovih prijeloma, odnosno različite načine konzervativnog liječenja.
CILJ. Analizirati utjecaj tipa prijeloma te vrstu primijenjene imobilizacije na ishod
konzervativnog liječenja.
ISPITANICI I METODE. Prospektivna kohortna studija s periodom praćenja od 12 mjeseci
obuhvatila je 140 pacijenata. Analizirani su intenzitet i obrasci širenja boli, vrsta potrebne
analgetske terapije te percepcija kvalitete života. Pritom su međusobno uspoređivani
pacijenti s različitim podskupinama prijeloma prema AO/ASIF klasifikaciji (A 1.1., A 1.2. i A
1.3.), te različiti oblici konzervativnog liječenja (imobilizacija torakolumbalnom ortozom tipa
Jewett, odnosno sadrenim reklinacijskim steznikom) kod pacijenata s A 1.2. podskupinom
prijeloma.
REZULTATI. Između pojedinih podskupina prijeloma statistički značajna razlika dokazana je u
obrascima širenja boli. Nasuprot tome, intenzitet boli, korištenje analgetika i percepcija
kvalitete života se ne pogoršavaju s povišenjem stupnja prijeloma. Posttraumatski
deformitet ozlijeđenog kralješka ne mijenja se ovisno o primijenjenom imobilizacijskom
sredstvu, no kod različite imobilizacije postoji značajna razlika u obrascima širenja boli.
Nadalje, kod pacijenata liječenih sadrenim steznikom ranije dolazi do umanjenja intenziteta
boli, a godinu dana po ozljedi u većem broju slučajeva više ne trebaju medikamentoznu
analgetsku terapiju. Nasuprot tome, bolesnici liječeni ortozom postizali su nešto bolje
rezultate na testu za ispitivanje percepcije kvalitete živote za vrijeme trajanja imobilizacije.
ZAKLJUČCI. Pojedine podskupine prijeloma po AO/ASIF klasifikaciji na različitit se način
klinički manifestiraju u odnosu na obrasce širenja boli. Međutim, navedom klasifikacijom nije
moguće predvidjeti dobar ili loš krajnji rezultat liječenja. Nadalje, iako postoje određene
razlike u promatranim parametrima ovisno o primijenjenom imobilizacijskom sredstvu,
sadreni reklinacijski steznik i nadalje predstavlja valjanu terapijsku opciju u liječenju
kompresijskih prijeloma kralježnice.

Sažetak (engleski)

BACKGROUND. Although stable compression fractures of spinal thoracolumbar junction are
common injuries, medical literature is not abundant with studies analyzing outcomes of
different subgroups of these fractures, or comparing different modalities of conservative
treatment.
AIM. To analyze the impact of fracture type and of applied immobilization on the outcome
of conservative treatment.
PATIENTS AND METHODS. 140 patients were included in a prospective cohort study with 12
months follow-up. Pain intensity, pain patterns, types of required analgesic therapy and
perception of quality of life were analyzed. Different subgroups of fractures according to
AO/ASIF classification (A 1.1., A 1.2., A 1.3.), and different forms of conservative treatment
(immobilization with "Jewett" thoracolumbar orthosis or with reclination plaster cast) in
patients with A 1.2. fractures were compared.
RESULTS. Statistically significant difference between fracture subgroups has been
demonstrated in pain patterns analysis. In contrast, the intensity of pain, use of analgesics
and perception of quality of life did not aggravate with higher fracture subtype. Posttraumatic
deformity of the injured vertebra did differ with in regard to used immobilization.
However, patients with different immobilization showed significant difference in the pain
patterns. Furthermore, in patients treated with plaster cast earlier decrease in pain intensity
occurs, and a larger proportion of these patients a year after injury no longer needs any
analgesic therapy. On the other hand, patients treated with orthosis achieved somewhat
better results on the quality of life test during immobilization.

CONCLUSIONS. Different subgroups of AO/ASIF fracture classification show different clinical
manifestation regarding pain patterns. However, this classification cannot be used as a
prediction factor for final treatment result. Furthermore, although there are some
differences in the observed parameters depending on the immobilization type, plaster cast
still represents a valid therapeutic option in the treatment of vertebral compression
fractures.

• Ključne riječi: medicina
• Ključne riječi (engleski): medicine
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:282996
• Studijski program: Naziv: Biomedicina i zdravstvo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje biomedicine i zdravstva (dr. sc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Opseg: 100 str.
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-05-05 07:54:21