| Sažetak | Ovisnost o opijatima prepoznata je kao kronična recidivirajuća bolest. Uslijed
ograničenih mogućnosti izlječenja same bolesti pozornost je sve više usmjerena prema
ishodima koji odražavaju vrijednosti, doživljaje i želje bolesnika. Drugim riječima, mimo
usmjerenosti isključivo društveno prihvatljivim ciljevima (poput postizanja i održavanja
apstinencije), sveobuhvatna i cjelokupna skrb za ovisnike o opijatima danas, usmjerena
je ciljevima koji su u skladu s bolesnikovim potrebama i očekivanjima. Kao posebno
važan cilj u tom smislu izdvaja se kvaliteta života, odnosno kvaliteta života vezana uz
zdravlje. Dosadašnja istraživanja ukazala su na izrazito nisku kvalitetu života ovisnika o
opijatima prije uključenja u liječenje, uz umjeren i vremenski ograničen utjecaj liječenja
supstitucijskom terapiju na poboljšanje iste. Osim toga, većina istraživanja ukazala je
kako nema značajne razlike u utjecaju na kvalitetu života između ovisnika o opijatima
koji primaju buprenorfinsku i onih koji primaju metadonsku supstitucijsku terapiju.
Upravo radi navedenog provedeno je longitudinalno istraživanje na prigodnom
uzorku ovisnika o opijatima koji su liječeni u Klinici za psihijatriju Vrapče i Nastavnom
zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar u Zagrebu. U svrhu kontroliranja brojnih
čimbenika koji bi mogli imati značajan nezavisan utjecaj na kvalitetu života ovisnika o
opijatima, primijenjeni su strogi uključni i isključni kriteriji. U svrhu procjene kvalitete
života korišten je SF-36 upitnik, dok je u svrhu procjene depresivnosti korišten BDI
upitnik. Ispitanici su bili podvrgnuti dvama mjerenjima, prilikom uključenja u
istraživanje te nakon šest mjeseci, a glavni cilj istraživanja bio je odrediti kvalitetu života
i moguće čimbenike utjecaja na istu u ovisnika o opijatima koji se liječe metadonskom i
buprenorfinskom supstitucijskom terapijom. Isto tako, kvaliteta života ovisnika o
opijatima uspoređena je s kvalitetom života opće populacije te je procjenjivan mogući
utjecaj zaraženosti virusom hepatitisa C i prethodnog liječenja iste interferonskom
terapijom na kvalitetu života ovisnika o opijatima koji su liječeni supstitucijskom
terapijom.
U istraživanju je konačno sudjelovalo 202 ispitanika, 110 koji su u promatranom
razdoblju primali buprenorfinsku i 92 koja su primali metadonsku supstitucijsku terapiju.
Ispitanici koji su primali buprenorfinsku terapiju su u ovome istraživanju imali statistički
značajno bolju kvalitetu života u prvom i u drugom mjerenju nego ispitanici koji su primali metadonsku supstitucijsku terapiju. Razlike zabilježene u drugom mjerenju su
bile znatno izraženije nego u prvom (osim u domeni tjelesnih bolova nisu dosegli krajnju
razinu statističke značajnosti), a slijedom toga u značajno većeg broja ovisnika koji su
primali buprenorfinsku terapiju je tijekom promatranog razdoblja došlo do poboljšanja
kvalitete života. Kod značajnog broja ispitanika je, i u jednoj i u drugoj terapijskoj
skupini, u drugom mjerenju zabilježena statistički značajno bolja kvaliteta života naspram
prvog mjerenja. Isto je bilo pogotovo izraženo u ovisnika o opijatima koji su primali
buprenorfinsku supstitucijsku terapiju kod kojih je u promatranom razdoblju došlo do
poboljšanja u svim domenama kvalitete života. U ispitanika koji su primali metadonsku
supstitucijsku terapiju došlo je do poboljšanja kvalitete života između dva mjerenja samo
u domenama fizičko funkcioniranje (p = 0,007) i percepcije općeg zdravlja (p = 0,040).
Primanje buprenorfinske supstitucijske terapije (naspram metadonske) u
razdoblju praćenja od šest mjeseci je bio značajan prediktor poboljšanja kvalitete života
vezane uz zdravlje u domenama: ograničenja zbog fizičkih poteškoća, ograničenja zbog
emocionalnih poteškoća, mentalno zdravlje, vitalnost te tjelesni bolovi. Nadalje, kada se
zbirno uspoređuju omjeri ispitanika s poboljšanom kvalitetom života između dva
mjerenja u metadonskoj i buprenorfinskoj skupini u ukupnom broju ispitanika, u
ispitanika koji su HCV pozitivni i u onih koji su prethodno liječeni interferonskom
terapijom, može se vidjeti kako je u sve tri skupine došlo do značajnog poboljšanja
kvalitete života u domenama ograničenje zbog emocionalnih poteškoća, mentalno
zdravlje i tjelesni bolovi. Drugim riječima, upravo bi se ove domene mogle označiti kao
one kod kojih je utjecaj buprenorfinske supstitucijske terapije najizraženiji, što bi moglo
odražavati i stvarnu razliku i koristi specifičnog farmakološkog profila buprenorfina.
Rezultati su umnogome sukladni dosadašnjoj znanstvenoj literaturi, no svakako
se izdvaja velika razlika u utjecaju na kvalitetu života buprenorfinske supstitucijske
terapije naspram metadonske supstitucijske terapije te rezultat da je kvaliteta života
ispitanika koji su primali buprenorfinsku terapiju u drugom mjerenju u brojnim
domenama kvalitete života dosegla, a u određenim bila i povoljnija (pogotovo u
domenama povezanima s fizičkim zdravljem), nego kvaliteta života opće populacije.
Nasuprot tome, kvaliteta života ispitanika koji su primali metadonsku terapiju bila je
znatno lošija nego ona pripadnika opće populacije, osim u domeni fizičkog
funkcioniranja. Rezultati istraživanja ukazuju kako zaraženost virusom hepatitisa C ima snažan
učinak na kvalitetu života ovisnika o opijatima neovisno o supstitucijskoj terapiji. Isto
tako, i prethodno liječenje interferonskom terapijom ima snažan učinak na kvalitetu
života ovisnika o opijatima neovisno o supstitucijskoj terapiji i samoj zaraženosti virusom
hepatitisa C. Ipak, i u tim podskupinama ispitanika zabilježena je značajno bolja kvaliteta
života u ispitanika koji su primali buprenorfinsku supstitucijsku terapiju.
Rezultati istraživanja važan su doprinos razumijevanju odnosa utjecaja
buprenorfinske i metadonske supstitucijske terapije na kvalitetu života ovisnika o
opijatima. Od velikog je značaja da je u ovim jedinstvenim istraživačkim uvjetima
buprenorfinska supstitucijska terapija pokazala značajno pozitivnije djelovanje na
kvalitetu života vezanu uz zdravlje nego metadonska supstitucijska terapija. Isto tako,
pokazano je kako zaraženost virusom hepatitisa C, kao i prethodno liječenje iste
interferonskom terapijom ima složeni utjecaj na kvalitetu života ovisnika o opijatima koji
je nezavisan o samoj supstitucijskoj terapiji. |
| Sažetak (engleski) | Opioid dependence is recognized as a chronic recurrent disorder. Because of
limited possibilities of completely curing the disorder, the attention is increasingly
directed toward outcomes reflecting values, experiences, and wishes of the patient. In
other words, outside of the exclusive focus on socially acceptable goals (like achieving
and maintaining abstinence), comprehensive overall care for those with opioid
dependence is directed today toward goals that are in line with a patient’s needs and
expectations. In that sense, quality of life is singled out as a particularly important goal,
or more precisely quality of life associated with health. Previous research has indicated
that there is an extremely low quality of life of those with opioid dependence prior to
initiation of treatment, with a moderate and time limited influence of substitution therapy
on its improvement. In addition to that, most research has shown that there are no
significant differences in influence on quality of life between those with opioid
dependence who are on buprenorphine and those on methadone substitution therapy.
Because of that, longitudinal research was conducted on a convenience sample of
individuals with opioid dependence treated in University Psychiatric Hospital Vrapče and
Andrija Štampar Teaching Institute of Public Health. In order to control for a number of
factors that might have a significant and independent association with the quality of life
of those with opioid dependence, stringent inclusion and exclusion criteria were used. SF-
36 questionnaire was used to assess quality of life, while BDI questionnaire was used to
assess depression. Participants were assessed twice, at the inclusion in the study and after
six months, and the main aim of the research was to determine the quality of life and
possible factors influencing it in individuals with opioid dependence treated with
methadone or buprenorphine substitution therapy. Also, the quality of life of opioid
dependence patients was compared to the quality of life of the general population, and
the possible influence of the hepatitis C virus infection and previous interferon treatment on the quality of life of opioid dependence patients with substitution therapy was
assessed.
The research finally included 202 participants, 110 of which received
buprenorphine, and 92 methadone substitution therapy in the observed period.
Participants on buprenorphine substitution therapy in this study at both first and second
evaluation had statistically significantly better quality of life than participants on
methadone substitution therapy. Differences observed at the second evaluation were more
pronounced than those seen at the first evaluation (except in the somatic illness domain
they did not reach statistical significance), and in line with that in the observed period
there was an improvement in the quality of life of those with opioid dependence on
buprenorphine substitution therapy. In a significant number of participants from both
substitution therapy groups significantly better quality of life was seen at the second
evaluation compared to the initial evaluation. That effect was especially pronounced in
individuals with opioid dependence on buprenorphine substitution who had improvement
in all domains of quality of life during the observed period. In participants on methadone
substitution, between two evaluations there was an improvement only in the domain of
physical functioning (p = 0.007) and perception of general health (p = 0.040).
Receiving buprenorphine substitution (compared to methadone) in the 6-month
study period was a significant predictor of the improvement of the quality of life
associated with health in following domains: limitations due to physical problems,
limitations due to emotional problems, mental health, vitality, and physical pain.
Furthermore, when cumulatively comparing ratio of participants with improved quality
of life between two evaluations in methadone and buprenorphine group in the total
number of participants, in those who were HCV positive and those previously treated
with interferon, it can be seen that in all three groups significant improvement in the
quality of life occurred in the domain of limitations due to emotional problems, mental
health, and physical pain. In other words, it is these domains that could be specified as
those being influenced by buprenorphine substitution the most , which might reflect the
true differences and benefits of the specific pharmacologic profile of buprenorphine.
The results are greatly in line with the existing scientific literature, but what stood
out is the significant difference in the influence on the quality of life of the buprenorphine
substitution compared to methadone, as well as the result that the quality of life in numerous domains for those on buprenorphine substitution at the second evaluation
equaled that of, and in some proved better (especially in domains associated with physical
health) than that in general population. Contrary to that, quality of life for those
participants receiving methadone substitution was significantly worse than that of general
population, except in the domain of physical functioning.
The results of this research show that the hepatitis C virus infection has a strong
effect on the quality of life of those with opioid dependence, regardless of the substitution
therapy. Also, previous interferon treatment affected the quality of life of those with
opioid dependence significantly, regardless of the substitution therapy and the hepatitis
C virus infection. However, even in those participant subgroups significantly better
quality of life was seen in the participants on buprenorphine substitution.
The results of this research are an important contribution to the understanding of
the relationship of the influence of buprenorphine and methadone on the quality of life of
those with opioid dependence. It is of great significance that in these unique study
conditions buprenorphine substitution proved to have significantly more positive effect
on the quality of life associated with health than the methadone substitution. Also, it was
shown that hepatitis C virus infection and the previous interferon therapy influence the
quality of life of those with opioid dependence in a complex manner independent of the
substitution therapy. |
