| Sažetak | Uvod. Poznato je da je prevalencija GERB-a visoka među bolesnicima s astmom, a novije studije upućuju na uzročnu povezanost ovih dvaju bolesti. GERB putem za sada triju poznatih mehanizama može pogoršati astmatske tegobe. To su mehanizam mikroaspiracije refluktiranog sadržaja, mehanizam stimulacija vagalnih refleksa ezofagealnim aciditetom, te neuroinflamatorni aksonski refleks. Nestabilna astma promovira refluksnu bolest povećavajući gradijent tlaka preko mišića dijafragme uslijed protrahiranog kašlja, povećavajući sekreciju želučane kiseline i smanjujući tonus donjeg ezofagealnog sfinktera djelovanjem bronhodilatatornih lijekova. Na temelju navedenih patofizioloških mehanizama za očekivati je da će u bolesnika s GERB-om i astmom liječenje GERB-a inhibitorima protonske pumpe (IPP) ublažiti tijek astme, poboljšati plućnu funkciju, sniziti razinu upalnog medijatora dušičnog oksida u izdahnutom zraku (FENO), te smanjiti potrebu za simptomatskim lijekovima. IPP imaju sistemsko djelovanje te utječu i na inhibiciju protonske pumpe u bronhima koja je odgovorna za sniženi pH u astmi.
Cilj. Cilj ove studije je u dvostruko slijepim, placebo-kontroliranim uvjetima ispitati učinak omeprazola na tijek astme (zbroj simptoma, upotreba salbutamola) te stupanj kontrole astme (FEV1, PEF, FENO). Dnevno su praćeni slijedeći parametri: broj dnevnih i noćnih ataka teškog disanja i kašlja, broj udisaja salbutamola tijekom dana i noći, broj epizoda žgaravice i/ili regurgitacije tijekom dana i noći, vršni ekspiratorni protok zraka (PEF) dva puta dnevno u jutarnjim i večernjim satima.
Bolesnici. Rad je proveden kao prospektivna studija u koju je uključeno 60 bolesnika s astmom l i ll stupnja prema GINA klasifikaciji i koegzistentnim, anamnestički ili endoskopski dokazanim GERB-om.
Plan ispitivanja. 60 bolesnika s pozitivnim nalazima za GERB i astmu uključeni su u studiju nakon potpisivanja informiranog pristanka. U svih bolesnika uključenih u studiju učinjena je spirometrija s testom reverzibilnosti, EGD, manometrija i dvadesetčetirisatna pH-metrija jednjaka, te mjerenje FENO u izdahnutom zraku. Period uključivanja trajao je 14 dana, dok je period liječenja trajao 26 tjedana. Studija je dizajnirana kao cross-over, dvostruko slijepa, placebo kontrolirana. Prva skupina od 30 bolesnika u terapiji je primala omeprazol u dozi 2x20 mg dnevno kroz period od 12 tjedana, dok je kontrolna skupina u terapiji dobivala placebo dva puta dnevno u istom vremenskom periodu. Nakon “wash out“ perioda od 7 dana bolesnici su po principu cross-overa nastavili liječenje slijedećih 12 tjedana. Za vrijeme trajanja ispitivanja bolesnici su vodili dnevnik simptoma i terapije, te dolazili na kontrolne preglede prilikom kojih im je učinjeno kontrolno spirometrijsko mjerenje i mjerenje FENO. Ispitivanje je trajalo ukupno 26 tjedana.
Metode. Testiranje plućnih funkcija izvršeno je standardnom metodom spirometrije. Inicijalni upitnici sastavljeni su po uzoru na Europski upitnik o respiratornom zdravlju i Inicijalni strukturirani upitnik za GERB. Mjerenje vršnog protoka zraka vršeno je standardnim mjeračem (Standard range model, Vitalograph, England). EGD je vršena standardnom metodom (Olympus). Manometrija jednjaka vršena je standardnom metodom 8-luminalnim kateterom, a 24h pH-metrija pomoću elektrode uvedene 5 cm iznad DSJ. FENO je mjeren metodom jednog izdaha brzinom od 50 ml/2 do razine totalnog plućnog kapaciteta.
Rezultati. Utvrđeno je statistički značajno poboljšanje slijedećih ciljnih varijabli za vrijeme liječenja omeprazolom: dnevnih i noćnih simptoma jednjaka, dnevnih i noćnih simptoma astme, jutarnjeg i večernjeg PEF. U skupini bolesnika prvo liječenih omeprazolom zabilježeno je neznačajno povećanje FEV1 (p=0,481), te neznačajno smanjenje FENO (p=0,186) u prvih 12 tjedana liječenja, te značajno povećanje FEV1 (p<0,001) i značajno smanjenje FENO (p<0,001) u drugih 12 tjedana liječenja u skupini bolesnika koja je slučajnim odabirom određena da prvo u terapiji dobiva placebo.
Zaključci. Utvrđeno je statistički značajno povećanje svih ciljnih varijabli za vrijeme primjene omeprazola u odnosu na liječenje placebom. Dobiveni rezultati nisu ovisili o redoslijedu primjene omeprazola ovisno o slučajnom odabiru, klasifikaciji težine astme i GERB-a kao niti o rezultatima manometrije i 24h pH-metrije jednjaka.
|
| Sažetak (engleski) | Introduction. Asthma and gastroesophageal reflux disease (GERD) are known to coexist frequently, and this phenomenon is most often reported as a high prevalence of GERD among patients with asthma. Evidence supports at least 3 mechanisms how GERD may exacerbate asthma symptoms: microaspiration with tracheal acidification, esophagobronchial reflex with vagal nerve stimulation and neurogenic inflammation. Unstable asthma can promote reflux by increasing the pressure gradient across the diaphragm, and asthma medication may promote reflux by decreasing the pressure of the lower esophageal sphincter. If GERD aggravates asthma symptoms, it should be expected that treatment with proton pump inhibitors (PPI) would relieve these symptoms, improve pulmonary function, reduce rescue salbutamol use and reduce the fractional exhaled nitric oxid (FENO) as a marker of airway inflammation.
Aim and study design. The aim of this study was to determine whether treatment of GERD with 20 mg omeprazol bid for 26 weeks improved the control of asthma (daily and night asthma symptoms, morning and evening peak expiratory flow rate [PEFR], FEV 1, FENO), GERD symptoms in 60 patients with coexistent asthma (GINA l and ll) and GERD (LA A-D) in a double-blind, randomized, placebo-controlled trial (26 weeks treatment, two weeks run-in period).
Results. Daily and night asthma symptoms, GERD symptoms, morning and evening PEFR improved significantly with omeprazole treatment compared to placebo. Daily and night GERD symptoms significantly improved (p<0,001) in first 12 weeks of treatment in group of patients treated with omeprazole first (Oml), and in second 12 weeks of treatment (p<0,001) in group treated with placebo first (Pl1). Asthma symptoms (combined variable of daily and night attacks with use of salbutamol) significantly improved in first 12 weeks (p<0,001) in Om1 and in second 12 weeks in Pl1. Morning and evening PEFR significantly improved (p=0,038) in first 12 weeks in Om1 and in second 12 weeks in Pl1 (p<0,001). FEV1 significantly improved (p<0,001) in second 12 weeks in Pl1, but no significant improvement in FEV1 (p=0,481) was observed in Om1. FENO was slightly reduced (p=0,186) in first 12 weeks in Om1, and sigfnificantly reduced (p<0,001) in Pl1.
Conclusion. Treatment of GERD with 20 mg omeprazole bid in patients with mild asthma in a double-blind, placebo-controlled 26 weeks trial significantly improved asthma symptoms, pulmonary functions (measured by PEFR and FEV1), reduced salbutamol use and FENO, compared to placebo. |
