| Sažetak | Svrha rada: Lipoatrofija, lipohipertrofija, te povećanje razine lipida u serumu su često zapaženi tijekom duljeg liječenja vrlo djelotvornom kombinacijom antiretrovirusnih lijekova (HAART od engl. highly active antiretroviral treatment) u osoba zaraženih virusom humane imunodeficijencije (HIV od engl. human immunodeficiency virus). Istražili smo da li je mediteranska prehrana i fizička aktivnost u svezi sa manjom šansom razvoja promjena u obliku tijela i povećanja razine lipida u serumu u osoba zaraženih HIV-om liječenih HAART-om iz Hrvatske. Nakana ovog istraživanja bila je razvrstati ostale rizične faktore koji su u svezi sa razvojem ovih pojava.
Metode: Između svibnja 2004 i lipnja 2005 obavili smo presječnu studiju u 136 odraslih osoba zaraženih HIV-om i liječenih HAART-om najmanje jednu godinu. Lipoatrofija i lipohipertrofija su procijenjene na temelju zapažanja samih pacijenata i liječničkog pregleda. Pridržavanje mediteranskoj prehrani je određeno upitnikom koji se sastoji od 150 čestica. Dijetna skala je gradirana od 0 do 9 bodova. Osobe su svrstane: slabo pridržavanje (<4 boda) i umjereno do visoko pridržavanje (4 boda). Fizička aktivnost je procijenjena međunarodnim upitnikom fizičke aktivnosti (IPAQ). Od Lipnja 1997. do svibnja 2005. prospektivno smo skupili demografske podatke i analizirali lipide u šest uzoraka krvi u 117 osoba zaraženih virusom humane immunodeficijencije tijekom prve godine liječenja antiretrovirusnim lijekovima. Za kretanje vrijednosti ukupnog kolesterola, lipoproteina visoke gustoće (HDL)-kolesterola, lipoproteina niske gustoće (LDL)-kolesterola i triglicerida tijekom vremena i za evaluaciju čimbenika koji na to utječu učinjena je analiza varijance za ponavljajuća mjerenja (metoda MIXED, SAS 9.1.3).
Rezultati: U presječnoj studiji našli smo da je lipoatrofija prisutna u 56 (41%) a lipohipertrofija u 25 (32%) osoba zaraženih HIV-om. U multivarijatnoj analizi našli smo da nepušači koji su se umjereno do visoko pridržavali mediteranske prehrane imali manju vjerojatnost pojave lipoatrofije (OR 0,3 95% CI 0,1-0,8; p=0.021). Liječenje stavudinom (OR 3,9 95% CI 1,7-9,3 p=0.001), ženski spol (OR 0,3 95% CI 0,1-0,9; p=0.023) i trajanje liječenja HAART-om za svakih 12 mjeseci (OR 1,5 95% CI 1,2 -1,9; p =0.001) bili su u neovisnoj svezi sa češćom pojavom lipoatrofije. Umjereno do visoko pridržavanje mediteranskoj prehrani bilo je povezano s manjom šansom pojave lipohipertrofije (OR 0,3 95% CI 0,1-0,8; p=0,010). Ženski spol (OR 11,1 95% CI 3,8-33,3; p=0.001), liječenje HAART-om ≥25 mjeseci u odnosu na <25mjeseci (OR 6,2 95% CI 1,8-21,7; p=0.005) i dulje trajanje HIV infekcije prije otpočinjanja liječenja HAART-om (po 12 mjeseci) (OR 1,2 95% CI 1,1-1,3; p=0.004) su također u neovisnoj svezi sa većom šansom pojave lipohipertrofije.
Longitudinalna analiza je pokazala da su osobe zaražene HIV-om imale značajan porast ukupnog kolesterola, HDL-kolesterola, LDL-kolesterola i triglicerida nakon započinjanja antiretrovirusnog liječenja. Porast je bio najizraženiji u prvih 3 do 6 mjeseci liječenja (prosječno povećanje u prva tri mjeseca je: 25% za ukupni kolesterol, 22% za LDL-kolesterol, 18% za HDL-kolesteroli 43% za trigliceride).
U longitudinalnoj analizi, pridržavanje mediteranske prehrane, niti fizička aktivnost nije imalo utjecaj na razine lipida.
Srednja vrijednost ukupnog kolesterola u osoba zaraženih HIV-om koje su liječene kombinacijom nenukleozidnog analoga s inhibitorom proteaze (NNRTPI) je statistički znatno viša (-10,5% CI -10,9-10,0%; p=0,007) ako se usporedi sa osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida s nenukleozidnim analogom (NRTNRTNNRT) ili sa osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida s inhibitorom proteaze (NRTNRTPI) (-8,8% CI -10,0-7,5%; p=0,019).
Osobe liječene kombinacijom analoga nukleozida s inhibitorom proteaze (NRTNRTPI) imale su statistički veću vjerojatnost povećanja triglicerida (-26,9% CI -36,1-20,4%; p=0,012) ako se usporede osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida i nenukleozidnim analogom (NRTNRTNNRT).
Od pojedinih lijekova, indinavir/ritonavir imali su najnepovoljniji učinak na profil lipida.
Ostali značajni čimbenici u svezi s povećanjem razine ukupnog kolesterola u serumu su: dob starija od 39 godina (-9,2% CI -9,4-9,0%; p=0,028), heteroseksualni put prijenosa HIV infekcije (-9,6% CI -13,0-6,7%; p=0,028), bazične vrijednosti hemoglobina veće od 123 g/l u krvi (-10,2% CI -10,7-9,6%; p=0,002), pušenje (-6,8% CI -8,3-5,4%; p=0,041), a virusno opterećenje >400 kopija/ml HIV RNK (5,1% CI 4,6-5,7%; p=0,012) je u svezi sa nižim razinama ukupnog kolesterola. Bazični broj CD4 limfocita ≥50 stanica u mm3 je u svezi s povećanjem HDL-kolesterola (-14,1% CI -16,8-11,8%; p=0,007) u odnosu na osobe <50 CD4 limfocita. Muški spol (15,8% CI 12,0-19,0%; p=0,033) i konzumacija etanola ≥10 g/d (18,2% CI 14,1-23,3%; p=0,017) su u svezi sa sniženjem HDL-kolesterola. Starija dob od 39 godina (-13,0% CI -13,4-12,6%; p=0,024) i bazične vrijednosti hemoglobina veće od 123 g/l (-12,7% CI -13,1-12,1%; p=0,013) i pušenje (-11,3% CI -14,5-8,7%; p=0,029) su u svezi sa povećanjem razine LDL kolesterola.
Zaključci: Osobe zaražene HIV-om iz Hrvatske, koje ne puše i pridržavaju se umjereno do visoko mediteranskoj prehrani imale su manju vjerojatnost razvoja kliničkog sindroma lipoatrofije. Umjereno do visoko pridržavanje mediteranskoj prehrani bilo je u svezi sa manjim rizikom razvoja lipohipertrofije. Mediteranska prehrana i fizička aktivnost nisu utjecale na razine lipida u serumu osoba liječenih HAART-om. Glavni čimbenik porasta lipida bilo je antiretrovirusno liječenje, kombinacija nenukleozidnog analoga s inhibitorom proteaze rezultirala je većim porastom kolesterola i triglicerida nego kombinacije analoga nukleozida s nenukleozidnim analogom ili inhibitorom proteaze.
Ključne riječi: HIV infekcija, HAART, lipoatrofija, lipohipertrofija, mediteranska prehrana, fizička aktivnost, lipidi, pušenje.
|
| Sažetak (engleski) | Background: Lipoatrophy, lipohypertrophy and increased serum lipids are frequently observed during long-term highly active antiretroviral therapy (HAART) in persons with human immunodeficiency virus (HIV) infection. We investigated whether the consumption of a Mediterranean diet and physical activity are associated with lower risk of body shape changes and dyslipidemia in Croatian HIV-infected patients treated with HAART. The purpose of this study was to classify risk factors associated with these conditions.
Methods: Between May 2004 and June 2005, we conducted a cross-sectional study of 136 adults with HIV-infection who were treated with HAART for at least one year. Lipoatrophy and lipohypertrophy were assessed by self-report and physical examination. Adherence to the Mediterranean diet was determined by a 150-item questionnaire; a 0 to 9-point diet scale was created that stratified respondents as having low adherence (<4 points) and medium to high adherence (≥ 4 points). Physical activity was assessed by an international physical activity questionnaire (IPAQ). Between July 1997 to May 2005 we prospectively collected demographic information and analyzed lipid levels in 117 participants infected with the human immunodeficiency virus at six time points during their first year of antiretroviral treatment.
We used analysis of variance for repeated measurements for the analysis of the total cholesterol, high-density lipoprotein (HDL)-cholesterol, low-density lipoprotein (LDL)-cholesterol, and triglycerides over time (procedure MIXED, SAS 9.1.3)
Results: In our cross-sectional study we found that lipoatrophy was present in 56 (41%) and lipohypertrophy in 25 (32%) of patients infected with HIV. In multivariate analysis we found that non-smokers with a dietary score ≥ 4 had lower risk for lipoatrophy (OR 0,3 95% CI 0,1-0,8; p=0.021). Stavudine use (OR 3,9 95% CI 1,7-9,3; p=0.001), female gender (OR 0,3 95% CI 0,1-0,9; p=0.023), and duration of HAART for every twelve months (OR 1,5 95% CI 1,2 -1,9; p =0.001) were also independently associated with a higher risk of lipoatrophy. A medium to high adherence to the Mediterranean diet was associated with lower risk of lipohypertrophy (OR 0.3, 95% CI 0.1-0.8; p =0.010). Female gender (OR 11,1 95% CI 3,8-33,3; p=0.001), longer duration of HAART ≥ 25 months compared with those < 25 months (OR 6,2 95% CI 1,8-21,7; p=0.005), and longer known duration of HIV-infection prior to HAART (per 12 months) (OR 1,2 95% CI 1,1-1,3; p=0.004) were also independently associated with a higher risk of lipohypertrophy.
Longitudinal study showed increased values of the total cholesterol, HDL-cholesterol, LDL-cholesterol and triglycerides among participants infected with the human immunodeficiency virus after initiation of antiretroviral therapy. The increase was most expressed in the first 3 till 6 months of treatment (average increase at 3 months: 25% for total cholesterol, 22% for LDL-cholesterol, 18% for HDL-cholesterol and 43% for triglycerides). In the longitudinal study, neither adherence to the Mediterranean diet nor physical activity had an influence on lipid levels.
The mean total cholesterol was higher in participants receiving a combination of a non-nucleoside reverse transcriptase inhibitor and a protease inhibitor (NNRTPI) (-10,5% CI -10,9-10,0%; p=0,007) compared to participants receiving a combination of a nucleoside analogs with a non-nucleoside analog (NRTNRTNNRT) or a combination of a nucleoside analogs and a protease inhibitor (NRTNRTPI) (-8,8% CI -10,0-7,5%; p=0,019).
Participants receiving a combination of a nucleoside reverse transcriptase inhibitor and a protease inhibitor (NRTNRTPI) had higher triglyceride serum levels (-26,9% CI -36,1-20,4; p=0,012) than participants receiving a combination of nucleoside analogs with a non-nucleoside analog (NRTNRTNNRT).
Among individual drug treatments, indinavir/ritonavir had the most unfavorable lipid profile.
Other factors significantly associated with higher total cholesterol levels in serum were age older than 39 years (-9,2% CI -9,4-9,0%; p=0,028), heterosexual HIV transmission (-9,6% CI -13,0-6,7%; p=0,028), a baseline hemoglobin levels higher than 123 g/l (-10,2% CI -10,7-9,6%; p=0,002), smoking (-6,8% Cl -8,3-5,4%; p=0,041), and viral loads >400 copy/ml HIV RNK (5,1% CI 4,6-5,7%; p=0,012) were significantly associated with lower total cholesterol level. Baseline CD4 lymphocyte counts ≥ 50 mm3 were associated with higher HDL-cholesterol levels (-14,1% CI -16,8-11,8%; p=0,007) compared with participants with < 50 CD4 lymphocyte. Male gender (15,8% CI 12,0-19,0%; p=0,033) and participants who consumed ethanol ≥10 g/d had a lower of HDL-cholesterol level (18,2% CI 14,1-23,3%; p=0,017). Age older than 39 years (-13,0% CI -13,4-12,6%; p=0,024), baseline hemoglobin level higher than 123 g/l (-12,7% CI -13,1-12,1%; p=0,013) and smoking (-11,3% CI -14,5-8,7%; p=0,029) were associated with higher LDL-cholesterol level.
Conclusions: HIV-infected persons from Croatia who did not smoke and who moderately or highly adhere to the Mediterranean diet are least likely to develop the clinical syndrome of lipoatrophy. Moderate to high adherence to the Mediterranean diet is also associated with a lower risk of lipohypertrophy. Mediterranean diet and physical activity appear to have no effect on serum lipids in persons on HAART. Antiretroviral therapy was the principal factor found to increase lipid levels, the treatment with a non-nucleoside reverse transcriptase inhibitor and a protease inhibitor had a higher effect on total cholesterol and triglyceride levels than combinations of nucleoside reverse transcriptase inhibitors with a non-nucleoside reverse transcriptase inhibitor or a protease inhibitor.
Keywords: HIV-infection, HAART, lipoatrophy, lipohypertrophy, Mediterranean diet, physical activity, lipids, smoking.
|
