| Sažetak | Akutno zatajivanje desne klijetke nastaje kao posljedica strukturnih ili funkcionalnih promjena srca i/ili plućne cirkulacije, a manifestira se pojavom ili pogoršanjem simptoma i znakova srčanog zatajivanja. Nastanak akutnog zatajivanja desne klijetke uključuje tri patofiziološka mehanizma, a to su povećanje predopterećenja, povećanje naknadnog opterećenja i smanjenje kontraktilnosti miokarda. Klinička stanja poput plućne embolije, infarkta miokarda, akutnog respiratornog distres sindroma, tamponade i kardiomiopatije mogu dovesti do zatajivanja desne klijetke. Isto tako je zamijećeno da nakon ugradnje cirkulacijske potpore za lijevu klijetku ili ugradnje arterijsko venske fistule kod bubrežnih bolesnika dolazi do zatajivanja desne klijetke. Klinička slika ovisi o etiologiji i o pratećim bolestima pacijenta. Iako ne postoji specifičan marker zatajivanja desne strane srca postoji nekoliko markera koji mogu pomoći u dijagnozi i praćenju ovisno o etiologiji i kliničkoj slici. Ehokardiografija se najčešće koristi u dijagnostici i praćenju, a u specifičnim slučajevima se rade MR i kateterizacija srca. Liječenje akutnog zatajivanja desne klijetke obuhvaća farmakološko liječenje, mehaničku cirkulacijsku potporu i ako je moguće specifično liječenje uzroka. Optimizacija predopterećenja se postiže korekcijom volumena, primjenom diuretika ili drugim postupcima ovisno o stanju pacijenta. Kontrola naknadnog opterećenja postiže se ispravljanjem specifičnih reverzibilnih stanja poput hipoksije, primjenom različitih oblika ventilacijske potpore ili primjenom farmakoterapije kao što su plućni vazodilatatori. Održavanje primjerene kontraktilnosti miokarda postiže se, ovisno o etiologiji, osiguravanjem koronarne perfuzije i primjenom inotropnih lijekova. Pacijenti čije se stanje ne poboljšava nakon primjene konzervativne terapije kandidati su za mehaničku cirkulacijsku potporu. Takva potpora može se ugraditi perkutano ili kirurškim zahvatom. Jedan od najčešće korištenih postupaka je primjena izvantjelesne membranske oksigenacije. Postoji nekoliko konfiguracija ECMO uređaja koji osiguravaju oksigenacijsku i cirkulacijsku potporu. |
| Sažetak (engleski) | Acute right ventricular failure occurs as a result of structural or functional changes in the heart and/or pulmonary circulation and is manifested by the appearance or worsening of symptoms and signs of heart failure. The development of acute right ventricular failure includes three pathophysiological mechanisms: an increase in preload, an increase in afterload, and a decrease in myocardial contractility. Clinical conditions such as pulmonary embolism, myocardial infarction, acute respiratory distress syndrome, tamponade, and cardiomyopathy can lead to right ventricular failure. It has also been observed that after the installation of a left ventricular assist device or an arteriovenous fistula in renal patients, right ventricular failure occurs. The clinical picture depends on the etiology and concomitant diseases of the patient. Although there is no specific marker for right-sided heart failure, there are several markers that can help in diagnosis and follow-up, depending on the etiology and clinical picture. Echocardiography is most often used in diagnosis and monitoring, and in specific cases, MR and cardiac catheterization are performed. Treatment of acute right ventricular failure includes pharmacological treatment, mechanical circulatory support, and, if possible, specific treatment of the cause. Optimization of preload is achieved by volume correction, administration of diuretics, or other procedures depending on the patient's condition. Afterload control is achieved by correcting specific reversible conditions such as hypoxia, using various forms of ventilatory support, or using pharmacotherapy such as pulmonary vasodilators. Maintenance of adequate myocardial contractility is achieved, depending on the etiology, by ensuring coronary perfusion and using inotropic drugs. Patients whose condition does not improve after conservative therapy are candidates for mechanical circulatory support. Such support can be implanted percutaneously or surgically. One of the most commonly used procedures is the application of extracorporeal membrane oxygenation. There are several forms of ECMO devices that provide oxygenation and circulatory support. |
