Mogućnosti liječenja i ishodi prirođene opstruktivne uropatije u djece

diplomski rad

• Naslov (engleski): Treatment options and outcomes of congenital obstructive uropathy in children
• Autor: Sandra Manojlović
• Mentor: Tomislav Luetić (mentor)
• Član povjerenstva: Anko Antabak (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tomislav Meštrović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tomislav Luetić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA KIRURGIJU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-09-11, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Kirurgija
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Pedijatrija

Sažetak

Prirođene opstruktivne uropatije vodeći su uzrok kronične bubrežne bolesti u djece i najčešći uzrok bubrežnog zatajenja koji zahtijeva bubrežnu transplantaciju u toj dobi. Čini ih skupina cijelog spektra bubrežnih bolesti koje mogu nastati zbog oslabljenog protjecanja urina na bilo kojem dijelu mokraćnog sustava. Promjene koje se nalaze u tih bubrega uključuju proliferaciju izvanstanične tvari, gubitak tubularnih stanica i smanjenje broja nefrona. Njihov učinak na razvoj, rast i funkciju bubrega ovise o
vremenu početka opstrukcije, njenoj težini i trajanju. Dilatacija nakapnice fetalnog bubrega na prenatalnom UZV često je prvi znak sumnje na prirođenu opstruktivnu uropatiju, a glavne takve bolesti koje se otkrivaju nakon rođenja jesu stenoza pijeloureteričnog vrata, primarni vezikoureteralni refluks, megaureter, dvostruki bubrezi i ureteri te valvula stražnje uretre. U radu se prikazuje dijagnostika, liječenje, prognoza i dugoročni ishodi prirođene opstruktivne uropatije. Dijagnoza značajnosti opstrukcije za funkciju i mogućnost progresije nastale ozljede bubrega odlučujući su čimbenici planiranja liječenja. Kandidati za kirurško liječenje opstrukcije gornjeg mokraćnog sustava moraju se pažljivo selekcionirati, te je potrebno uravnotežiti ugrozu samog postupka s težinom opstruktivne ozljede na bubregu. Kirurška korekcija opstrukcije donjeg mokraćnog sustava u glavnini se slučajeva izvodi u ranom postnatalnom periodu, a fetalni postupci mogu bili indicirani u striktno odabranim slučajevima ako se izvode u medicinskim centrima s iskustvom. Optimalni ishodi liječenja prirođene opstruktivne uropatije zahtijevaju kontinuitet njihovog liječenja i nadzora od prenatalnog otkrića, preko neonatalnog perioda i dječje dobi do dobro u odraslu dob.

Sažetak (engleski)

Congenital obstructive uropathies are the leading cause of chronic kidney disease in children and the most common cause of renal failure requiring kidney transplantation at that age. They make up a group of a whole spectrum of kidney diseases that can occur due to impaired urine flow in any part of the urinary system. The changes found in these kidneys include extracellular substance proliferation, loss of tubular cells and a decrease in the number of nephrons. Their effect on the development, growth and function of the kidneys depends on the time of onset of obstruction, its severity and duration. Dilatation of the fetal renal pelvis on prenatal ultrasound is often the first sign leading to suspicion of congenital obstructive uropathy, and the main such diseases detected after birth are ureteropelvic junction stenosis, primary vesicoureteral reflux, megaureter, duplex kidneys and ureters, and posterior urethral valve. This paper presents the diagnosis, treatment, prognosis and long-term outcomes of congenital obstructive uropathy. Determining the significance of the obstruction for the renal function and the possibility of progression of the kidney injury are decisive factors in treatment planning. Candidates for surgical treatment of upper urinary tract obstruction must be carefully selected, and the risk of the procedure itself must be balanced with the severity of the obstructive kidney injury. Surgical correction of lower urinary tract obstruction is mostly performed in the early postnatal period, and fetal procedures may be indicated in strictly selected cases if performed in experienced medical centers. Optimal outcomes of treatment of congenital obstructive uropathy require continuity of their treatment and supervision lasting from prenatal discovery, through the neonatal period and childhood to well into adulthood.

• Ključne riječi: opstruktivne uropatije; fetalno zbrinjavanje; dječja urologija
• Ključne riječi (engleski): obstructive uropathy; fetal therapy; pediatric urology
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:837319
• Studijski program: Naziv: Medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-03-30 10:16:41