| Sažetak | Limfni sustav čovjeka ima brojne uloge. Sudjeluje u imunološkom odgovoru na strane antigene, vraća višak tekućine iz međustanične tekućine nazad u krvotok i sudjeluje u transportu tvari poput proteina i masnoća. Poremećaj u otjecanju limfe dovodi do nakupljanja tekućine i proteina u međustaničnoj tekućini što posljedično dovodi do stvaranja limfedema. Limfedem je kronična progresivna bolest od koje u svijetu boluje oko 250 milijuna ljudi. Limfedem dijelimo na primarni i sekundarni, ovisno o uzroku. Primarni limfedem uzrokovan je genetskim poremećajima i često je nasljedno uvjetovan. Sekundarni limfedem se pojavljuje nakon ozljeda, onkološkog liječenja, kod pretilih osoba ili za vrijeme parazitarne infekcije. Pacijenti s limfedemom se prezentiraju s edemom zahvaćenog dijela tijela, osjećajem napetosti, bolnošću, a u kasnijim stadijima s trofičkim promjenama kože, učestalim infekcijama i promjenama na noktima. Prema međunarodnom udruženju za limfologiju, limfedem dijelimo u četiri stupnja. Stupanj 0 označava latentni limfedem, stupanj I minimalni, stupanj II umjereni, a stupanj III označava teški oblik limfedema. Pri dijagnostici limfedema služimo se limfoscintigrafijom kao zlatnim standardom, a ostale metode, poput mjerenja opsega uda, magnetska rezonanca i ultrazvuk, mogu pomoći pri procjeni kliničkog stanja ili pripreme pacijenta za operativni zahvat. Liječenje limfedema se prvenstveno provodi konzervativno, primjenom kompleksne dekongestivne terapije. Ako konzervativna terapija ne daje učinka, može se pokušati s kirurškim liječenjem. Najčešće izvođene operacije u liječenju limfedema su liposukcija i mikrokirurške tehnike. Mikrokirurško liječenje limfedema se sastoji od dvije glavne tehnike, a to su limfno premoštenje kojim se postiže ponovna revaskularizacija i transfer vaskulariziranog limfnog čvora koji nadomješta većinom odstranjene limfne čvorove tijekom onkološkog kirurškog liječenja. |
| Sažetak (engleski) | Human lymphatic system has numerous roles. It participates in the immune response on foreign antigens, returns excess fluid from the intercellular fluid back into the bloodstream, and participates in the transport of some substances such as proteins and fat. Disturbances in the outflow of lymph lead to the accumulation of fluid and proteins in the intercellular fluid, which consequently leads to the formation of lymphedema. Lymphedema is a chronic progressive disease that affects around 250 million people worldwide. There are two types of lymphedema, primary and secondary, depending on the cause. Primary lymphedema is caused by genetic disorders, and it is often hereditary. Secondary lymphedema appears after injuries, oncological treatment, in obese people or caused by parasitic infection. Patients with lymphedema are presented with edema of the affected body part, a feeling of tension, pain, and in the later stages with trophic changes on the skin, recurrent infections, and changes in the nails. According to the International Lymphology Association, lymphedema is divided into four stages. Stage 0 indicates latent lymphedema, Stage I minimal, Stage II moderate, and Stage III indicates a severe form of lymphedema. When diagnosing lymphedema, we use lymphoscintigraphy as the gold standard, and other methods such as limb circumference measurement, Magnetic Resonance Imagining and ultrasound can help in assessing the clinical condition or in preparations for the surgery. Treatment of lymphedema is primarily conservative, using complex decongestive therapy. If conservative therapy is not effective, surgical treatment can be attempted. The most performed operations in the treatment of lymphedema are liposuction and microsurgical techniques. Microsurgical treatment of lymphedema consists of two main techniques, lymphatic bypass, which achieves revascularization, and vascularized lymph node transfer, which replaces the lymph node mostly removed during oncological surgical treatment. |
